avalonsko društvo

Opatija i samostan u engleskom gradiću Glastonburyju zacijelo predstavljaju jedno od najstarijih svetih mjesta u Engleskoj, a istovremeno i najzanimljivijih. Tu je pronađen grob kralja Arthura, a smatra se da je posljednji put opat pogubljen 1539. godine po naređenju Henryja VIII, odkada je samostan i napušten. 1907. godine Crkva je otkupila ruševine opatije, za koje se nije vezala nikakva misterija sve dok nisu povjerena Friedrichu Blighu Bondu.

Bond je bio jedan od najpoznatijih i najboljih arheologa svog vremena, ali ovaj put nije imao šanse. Nije bilo nikakvih podataka niti tragova. Kopati na slijepo ne može. Iskopavanja su počela 1908. godine. Do 1918. godine, dakle u samo 10 godina, cijela opatija Glastonburyja bila je prekopana, došla je do nevjerojatnih otkrića zahvaljujući Friedrichu Blighu Bondu. Kako? Gdje god bi počeo kopati došao bi do senzacionalnih otkrića. Nijednom nije promašio mjesto kopanja, a sve je kopao napamet. Crkva ipak, nije bila sumnjičava, važna su otkrića, ali nitko se nije pitao otkud Bondu svi ti podaci. Na sreću pogađajući može doći do jednog ili dva otkrića, ali 10 godina…..tu je moralo biti nešto i bilo je.

Tajna Friedricha Bonda bila je strašna, jeziva, a mogao je pretpostaviti kako će na to reagirati Crkva, koja ga je i zaposlila za iskopavanje. Bond se za pomoć obratio Johnu Alleyneu Barlettu, koji je već ranije imao iskustva sa spiritizmom. Bond i Barett su prizvali duhove i tijekom deset godina, rukopisi pisani rukama mrtvih duša Glastonburyjskih redovnika, Bodnu su otkrivali sve informacije. Otkrio je dijelove opatije za koje se nije ni znalo da postoje, otkrio je sve što se moglo otkriti.
Rukopisi koje su napisali prizvani duhovi mrtvih redovnika pokazali su se u apsolutno svim slučajevima 100% točnim. Sami sebe, duhovi su nazivali „Avalonskim društvom“. Bond i Barlett su komunicirali sa više duhova odjednom, a to više će se kasnije ispostaviti kao četvero. „Avalonci“ su Bonud dali sve; svoje rukopise, nacrte, mape opatije čak su mu i otkrili za što je koja prostorija služila i gdje se nalazila. Rukopisi pisani rukama duhova očuvani su i dan danas, osim podataka o kapelama. Bond je od duhova otkrio i razne povijesne činjenice koje se ne tiču same opatije. Otkriveni su grobove raznih vojvoda i lordova, raznih pripadnika srednjovjekovnog engleskog plemstva.

Duhovi nisu krili svoj identitet. Riječ je bilo o četvorici. Avalonsko društvo sačinjavali su: Cellerar Ambrosius, pisao je čak i šale pred Bondovim očima i tvrdio da se je volio opijati do besvijesti čak i pred samim kraljem. Peter Leichtfus, bio je urar i tvrdio da je toranj sa satom u Glastonburyju izgrađen iz ljubomore prema katedrali u Walesu. James Bryant je opisivao prirodu i dvorište opatije. Richard Whyting, rekao je kako je od svih redovnika najduže živio te da je pogubljen po naređenju Henryja VIII.

Nakon izdavanja svoje tajne, Bond je izopćen iz crkve. Iako mu se i danas pripisuju otkrića u Glastonburyju, tadašnji crkveni sistem demantirao je sve njegove izjave