Tragovi na grobu mucitelja

Samo u 1692.g u Salemu, Masachusets, pod optuzbom da su se bavili crnom magijom objeseno je 13 ljudi. Za pukovnika Bucksa iz Bucksporta u Mainu bila je stvar prestiza da i njegovo selo uzme ucesca u sveopcem lovu na vjestice. Nije bilo sastanka lokalnog vijeca, a da pukovnik ne postavi to pitanje. Ustrajnost je dala rezultata. Prst javne osude je pokazao na jednu staricu. Kronicari se ne mogu sloziti oko toga kako se je uopce zvala i koliko je imala godina.

Prema jednoj zabiljesci, ime joj je bilo Comfort Ainsworth i bila je starija od 90 godina. Proces je poceo. Svjedoci su se redjali jedan za drugim izricuci besprizorne osude. Na okrivljenu gotovo da nitko nije ni pogledao, a sve oci su bile uprte u pukovnika Bucksa. Jedna je zena ispricala kako je cula staricu kako nesto nerazgovijetno mrmlja u bradu. Ali, kada joj je po dolasku u kucu potekla krv iz usiju, bila je sigurna da su cini bacene na nju. Jedan covjek se, pak, zakleo da je na vratima staricine kuce vidio spodobu deset stopa visoku - ocigledno da je to bio sam djavao ili barem netko od sljedbenika necastivoga. Porota nije dugo vijecala. Citirajuci tekst "Zlo ne zasluzuje da zivi", sudac je optuzio Comfort Ainsforth za bavljenje crnom magijom i osudio je na smrt. Presuda se je trebala izvrsiti slijedeceg dana ujutro. Tada je, prije nego sto su cuvari mogli bilo sto poduzeti, upiruci svojim kvrgavim prstom na pukovnika, jasnim glasom povikala: "U cijelom svom zivotu nikada nisam proklela nijedno zivo ljudsko bice! Ali, vas, gospodine, i vase ulizice, sto me u smrt poslaste, mogu prokleti mirne duse...

A sada poslusaj i zapamti ovo - kada umres, a to ce biti uskoro, obecavam ti da cu ostaviti otisak svog stopala na tvom nadgrobnom spomeniku. A taj biljeg, pukovnice Bucks, ostace za sva vremena da svijet nikada ne zaboravi nepravdu ucinjenu na ovaj dan". Tri mjeseca poslije sudjenja pukovnik je umro. Nasljednicima je ostavio u amanet da mu podignu nadgrobni spomenik od takvog kamena da ga nista ne bi moglo oskrnaviti. U pocetku je rad na spomeniku odmicao normalnim tijekom sve dok jednog dana uzbudjeni radnik nije obavijestio nasljednike da su se na mramoru pojavili tragovi stopala koji se ni najmarljivijim trljanjem pijeskom nisu mogli ukloniti!? U potpunoj tajnosti unajmljen je drugi kamenorezac. Obecavsi da ce sacuvati tajnu, isklesao je spomenik u svemu isti kao i prethodni. Stara ploca je zakopana, a nova postavljena na predvidjenom mjestu. Nije proslo ni desetak dana kada nasljednici saznadose od preplasenih ljudi da im varka nije uspjela. Na ploci su se vidjele jasne konture stopala.

Gundjajuci protiv necuvenog vandalizma - objasnjenje koje nikog nije uvjerilo - nasljednici nisu odustali, vec dadose da se napravi spomenik od jos plemenitijeg i skupljeg kamena. Dakako, i on je ponio biljeg izrecenog prokletstva.
Obeshrabreni nasljednici nisu cinili dalje pokusaje. Poslije tri stoljeca, biljeg je poput zive rane i dalje prisutan na grobu pukovnika Bucksa.